Kada prvi put upoznamo svoj Human Design, često doživimo osjećaj olakšanja – kao da je netko napokon opisao ono što smo oduvijek znali, ali nismo znali kako objasniti. No prava promjena ne događa se u trenutku uvida, već u procesu koji slijedi – procesu koji zovemo deconditioning ili oduvjetovanje.
To je proces otpuštanja uvjetovanja, svih onih pravila, očekivanja, identiteta i ponašanja koje smo preuzeli iz okoline, a koji nisu u skladu s onim tko zaista jesmo.
Što je deconditioning?
Deconditioning je povratak sebi. To je svjesno promatranje i otpuštanje svega što smo naučili da moramo biti, kako bismo se mogli uskladiti s vlastitim unutarnjim autoritetom i živjeti svoj dizajn.
To nije jednokratan događaj, nego životni proces. U prosjeku bi trebao trajati sedam godina, jer je toliko potrebno tijelu da se potpuno obnovi. No u praksi taj proces traje onoliko koliko mu damo prostora i iskrenosti.
Kako izgleda uvjetovanost?
Uvjetovanost se događa najviše kroz otvorene (prazne) centre u našoj HD karti. Tamo smo osjetljivi, podložni utjecaju okoline, i najčešće gradimo identitet koji smo preuzeli iz okoline.
Primjeri uvjetovanosti:
-
Otvoreni emocionalni centar: “Moram ostati smiren/a da ne uzrujam druge.”
-
Otvoren grleni centar: “Moram govoriti glasno i puno da me netko primijeti.”
-
Otvoren ajna centar: “Moram imati čvrsto mišljenje o svemu.”
-
Otvoren ego centar: “Moram se dokazivati da bih imao/la vrijednost.”
Iako te poruke možda nikada nismo čuli direktno, one su utkane u obrazovanje, obitelj, društvo i odnose općenito. Živjeti iz tih poruka zapravo znači živjeti tuđi dizajn.
Prvi korak: Promatranje bez osuđivanja
Deconditioning ne počinje promjenom, nego promatranjem. Kada počneš primjećivati obrasce poput frustracije, iscrpljenosti, potrebe za dokazivanjem, početi ćeš osvještavati gdje si preozeo/la nešto što nije tvoje.
Ključ svega je svjesnost.
Potrebno je samo promatrati, bez pokušaja da se odmah popraviš, jer nemaš što popravljati. Tvoje prirodno ja je uvijek prisutno i nije oštećeno, samo je zakopano ispod slojeva tuđih očekivanja.
Drugi korak: Eksperimentiranje
Human Design treba doživjeti kao eksperiment. Počni koristiti svoju strategiju i autoritet, i promatraj što se događa.
-
Kad odlučiš pričekati umjesto da reagiraš iz straha – što se dogodi?
-
Kad nešto odbiješ jer ti tijelo kaže “ne”, iako um kaže “trebao/la bi” – kako se osjećaš?
-
Kad dozvoliš sebi odmor jer ti energija opadne – što se tada otvara?
U ovom procesu često dolazi do osobne neugode jer mijenjamo stare navike, i neugode iz okoline jer okolina to najčešće neće odmah razumjeti. No upravo tada se dolazi do oslobađanja.
Treći korak: Prisutnost u tijelu
Deconditioning je misaoni i tjelesni proces, čak što mu više dopustimo da se odvija u tijelu i samo promatramo, to će biti brži i jači. Naš autoritet i naš dizajn žive u tjelesnom iskustvu. Zato je važno usporiti i disati, te osjetiti:
-
Gdje u tijelu osjećaš “ne”?
-
Gdje se grčiš kad nešto “moraš”?
-
Kako izgleda “da” u tvom tijelu?
Prisutnost u tijelu je put prema unutarnjoj jasnoći.
Što očekivati?
Proces deconditioninga nije linearan. Bit će dana kada se osjećaš usklađeno i slobodno, ali i dana kada se vraćaš starim obrascima. To je normalno. Jedan od procesa prisutnosti je i primjećivanje znakova koji pokazuju da rad na obrascima djeluje.
Znakovi da deconditioning napreduje:
-
Manje potrebe za odobravanjem
-
Veća jasnoća u donošenju odluka
-
Spontano odbacivanje navika koje nisu tvoje
-
Više povjerenja u vlastiti ritam
-
Mir u tijelu, čak i kad um nema odgovore
Najvažnije za zapamtiti
Deconditioning nije projekt osobnog razvoja i nije nešto što odrađuješ. To je životna promjena percepcije koja se temelji na povratku sebi. Počinje malim koracima, mikroodlukama, ili jednom rečenicom ili jednim ne, tamo gdje je prije bio da.
Uspjeh nije u savršenoj primjeni, već u iskrenosti prema sebi. I bitno je zapamtiti da se ne moraš truditi postati netko jer je dovoljno otpustiti ono što nisi.
